Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske
U donjem redu s lijeva na desno: Goran Selanec, Snježana Bagić, Miroslav Šeparović (predsjednik), Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović
U gornjem redu s lijeva na desno: Davorin Mlakar, Andrej Abramović, Miroslav Šumanović, Branko Brkić, Josip Leko, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Rajko Mlinarić
dr. sc. ARLOVIĆ, MATO (1952.)
sudac Ustavnog suda RH (21. srpnja 2009. - 12. listopada 2017.)
sudac Ustavnog suda RH (13. listopada 2017. - )
zamjenik predsjednika Ustavnog suda RH (18. lipnja 2024. - )
Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku 1979. Na istom fakultetu stekao stupanj magistra 1982., te znanstveni stupanj doktora znanosti 2012. godine obranivši disertaciju pod naslovom "Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj/ustavnopravno uređenje i njihova proturječnost s ljudskim pravima i temeljnim slobodama". Pravosudni ispit položio 1995.
Od 1970. do 1975. radi u Tvornici šećera i vrenja Boris Kidrič u Županji. Od 1980. do 1988. zaposlen na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku najprije kao asistent, pa znanstveni asistent te sveučilišni nastavnik. Kao tajnik Skupštine općine radio do listopada 1990., nakon čega se vraća na Fakultet gdje radi do proljeća 1991. Za zastupnika u Hrvatski sabor biran je u pet mandata u slijedu od 1990. do 2008., tijekom kojih je obnašao različite dužnosti i bio nositelj različitih funkcija, od kojih su najznačajnije: u mandatu 1990. - 1992. bio je predsjednik Odbora za upravu i pravosuđe, predsjednik Komisije za Poslovnik Hrvatskog sabora i član Odbora za zakonodavstvo; u mandatu 1992. - 1995. bio je potpredsjednik i predsjednik Odbora za rad, zdravstvo i socijalnu politiku i član Odbora za zakonodavstvo; u mandatu 1995. - 1999. bio je predsjednik Odbora za pomorstvo i veze, član Odbora za zakonodavstvo, član Nacionalnog vijeća za vode te član Državnog povjerenstva za procjenu šteta od elementarnih nepogoda; u mandatu 2000.-2003. obavljao je dužnost potpredsjednika Hrvatskog sabora, predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, voditelja i člana stalnog izaslanstva Hrvatskog sabora u Skupštini WEU, koordinatora rada Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske; a u mandatu 2004. - 2007. bio je potpredsjednik Hrvatskog sabora, voditelj stalnog izaslanstva Hrvatskog sabora u Skupštini WEU, član proširenog predsjedništva Skupštine WEU, član Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav te član Odbora za poljoprivredu.
Autor, koautor i sudionik u procesu donošenja brojnih hrvatskih propisa. Sudjelovao je i kao zastupnik u Hrvatskom saboru, ali i kao autor odnosno koautor u donošenju hrvatskog Ustava i svih njegovih izmjena i dopuna kao i svih Ustavnih zakona te zakona koji uređuju prava nacionalnih manjina i etničkih skupna i način njihova ostvarivanja u Republici Hrvatskoj. Sudjelovao je u radu brojnih domaćih i međunarodnih javnih tribina, okruglih stolova, seminara, simpozija i konferencija te objavio više od trideset znanstvenih i stručnih radova.
Član je Hrvatskog crvenog križa, a počasni je član Crvenog križa Grada Osijeka i Hrvatskog crvenog križa - nacionalnog društva. Jedan je od osnivača - utemeljitelja Hrvatskog pravnog centra, gdje je obavljao i dužnost člana Nadzornog odbora.
Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem, Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
ABRAMOVIĆ, ANDREJ (1966.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1993. Pravosudni ispit položio je 1995.
Nakon diplome zaposlio se u odvjetničkom uredu Jurja Vedrine, a zatim kod Milorada Čađenovića, gdje radi izbora za suca Općinskog suda u Zagrebu 1996. Od 2007. bio je sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu, gdje je određeno vrijeme bio i voditelj grupe za medijske sporove. Od 2012. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bio je sudac i predsjednik Upravnog suda u Zagrebu. Bio je član Radne skupine Ministarstva pravosuđa za praćenje i primjenu Zakona o upravnim sporovima.
Autor je niza stručnih članaka s područja građanskog, građanskog postupovnog, upravnog i ustavnog prava. Sudjelovao je i predavao na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
ANTIČEVIĆ MARINOVIĆ, INGRID (1957.)
sutkinja Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu 1980. Pravosudni ispit položila je 1982., a javnobilježnički ispit 1994.
Na Okružnom sudu u Zadru započela je sudačko pripravničku praksu 1980., a radila je i na Općinskom sudu u Zadru do 1982., kada se zaposlila u Odvjetničkom uredu mr. sc. Marka Marinovića, odvjetnika u Zadru. U Imenik odvjetnika upisana je 1. listopada 1984. kao prva žena odvjetnica u Zadru. Od 1996. do 2000., kao suosnivačica odvjetničkog društva "Marinović-Antičević", radi kao odvjetnica u tom društvu. Za zastupnicu u Hrvatski sabor birana je u pet saziva, u slijedu od 2000. do 2015., tijekom kojih je obnašala različite dužnosti i bila nositeljica različitih funkcija: u sazivu 2000. - 2003. bila je predsjednica Odbora za zakonodavstvo, članica Odbora za pravosuđe i izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini organizacije za europsku sigurnost i suradnju; u sazivu 2003. - 2008. bila je potpredsjednica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, članica Odbora za zakonodavstvo, Odbora za pravosuđe, Izaslanstva Hrvatskog sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH - EU, Državnoodvjetničkog vijeća iz reda parlamentarnih zastupnika te Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe suzbijanja korupcije; u sazivu 2008. - 2011. bila je potpredsjednica Odbora za zakonodavstvo te članica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za pravosuđe, Odbora za međuparlamentarnu suradnju, Izaslanstva Hrvatskog sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH - EU te Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe suzbijanja korupcije; u sazivu 2011. - 2015. bila je predsjednica Odbora za zakonodavstvo, članica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za europske poslove, Odbora za pravosuđe, Odbora za međuparlamentarnu suradnju, Državnoodvjetničkog vijeća iz reda parlamentarnih zastupnika te zamjenica člana Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Također je obavljala dužnost promatračice u Europskom parlamentu i zamjenske članice Odbora za izbor sudaca Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. U posljednjem mandatu, od 2015. do izbora za sutkinju Ustavnog suda Republike Hrvatske, bila je članica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za zakonodavstvo, Odbora za međuparlamentarnu suradnju, Izaslanstva Hrvatskog sabora u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe te Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije.
Od 2001. do 2003. godine obnašala je dužnost ministrice pravosuđa, uprave i lokalne samouprave te sudjelovala u izradi brojnih prijedloga zakonskih tekstova.
Sudjelovala je i izlagala na brojnim stručnim konferencijama i drugim skupovima.
Nositeljica je Plakete Hrvatske javnobilježničke komore za izuzetan doprinos javnobilježničkoj službi.
dr. sc. BAGIĆ, SNJEŽANA (1961.)
sutkinja Ustavnog suda RH (7. prosinca 2007. - 6. lipnja 2016.)
zamjenica predsjednika Ustavnog suda RH (12. lipnja 2012. - 6. lipnja 2016.)
sutkinja Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
zamjenica predsjednika Ustavnog suda RH (13. lipnja 2016. - 12. lipnja 2018.)
zamjenica predsjednika Ustavnog suda RH (13. lipnja 2018. - 12. lipnja 2020.)
zamjenica predsjednika Ustavnog suda RH (16. lipnja 2020. - 15. lipnja 2022.)
zamjenica predsjednika Ustavnog suda RH (16. lipnja 2022. - 15. lipnja 2024.)
Diplomirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983. Pravosudni ispit položila 1986. Znanstveni stupanj doktora znanosti stekla na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2014. obranivši disertaciju pod nazivom " Načelo razmjernosti u praksi europskih sudova i njegov utjecaj na praksu sudova u Hrvatskoj".
Od 1983. do 1984. radi u Odvjetničkoj pisarnici Vjekoslava Gršića, a od 1984. do 1991. u Hrvatskom željezničkom poduzeću kao samostalni referent za zastupanje u imovinskopravnim poslovima. Od 1991. zaposlena je u Ministarstvu pravosuđa RH na poslovima savjetnika, načelnika Odjela za građansko pravo Uprave za imovinskopravne poslove te pomoćnika ravnatelja Uprave za građansko pravo. Za tajnicu Ministarstva imenovana 1995., a 1997. za zamjenicu ministra pravosuđa te Predstojnicu Ureda za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom i Međunarodnim sudom pravde. Od 2000. do 2003. obnašala je dužnost predstojnice Ureda za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske. Sutkinjom Županijskog suda u Zagrebu imenovana 2003., a 2004. državnom tajnicom Ministarstva pravosuđa, koju dužnost je obavljala do izbora za sutkinju Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Bila je članica izaslanstva Republike Hrvatske za razrješavanje imovinskopravnih odnosa s Republikom Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i Makedonijom; pregovaračkog tima s Republikom Slovenijom za izvršenje obveza koje sukladno Osimskim sporazumima Republika Hrvatske i Republika Slovenija imaju prema Republici Italiji; Mješovite komisije za politička pitanja Republike Hrvatske i Republike Italije; Državne komisije za razrješenje imovinskih odnosa sa Saveznom Republikom Jugoslavijom; mješovitog Povjerenstva za vraćanje crkvene imovine; Povjerenstva Vlade RH za istraživanje povijesnih činjenica o sudbini imovine žrtava nacizma i Mješovitog povjerenstva za vraćanje crkvene imovine. Bila je članica Savjeta za praćenje provedbe Strategije reforme pravosuđa te koordinator Vlade RH za pitanja sukcesije te voditeljica izaslanstva Republike Hrvatske u Zajedničkom stalnom odboru za provođenje Sporazuma o pitanjima sukcesije. Od 2005. godine članica je Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, zadužena za Poglavlje 23: Pravosuđe i ljudska prava i Poglavlje 24: Pravda, sloboda i sigurnost te voditeljica Pododbora za pravosuđe i unutarnje poslove Odbora za stabilizaciju i pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Autorica je knjige "Načelo razmjernosti u praksi europskih sudova i hrvatskog Ustavnog suda (s posebnim osvrtom na vlasništvo)" (2016.) te brojnih stručnih i znanstvenih članaka iz područja građanskog prava. Koautorica je knjige „Komentar Zakona o naknadi“ (1997.).
Sudjelovala je u izradi mnogobrojnih zakona te koordinirala rad na projektima usklađivanja i kompjuterizacije zemljišnih knjiga i katastra. Sudjelovala je i predavala na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
dr. sc. BRKIĆ, BRANKO (1958.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. Na istom fakultetu stekao titulu magistra znanosti iz kaznenopravnih znanosti 2005. Titulu doktora znanosti stekao je na Evropska pravna fakulteta (EVRO-PF), Nova Gorica, Republika Slovenija 2015. Pravosudni ispit položio je 1984.
Od 1984. do 1991. bio je sudac Općinskog suda u Obrovcu, a od 1991. do 1996. sudac Županijskog suda u Zadru. Od 1992. do 1996. bio je sudac Vojnog suda u Splitu. Od 2006. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bio je sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Član je Udruženja za kaznenopravne znanosti i praksu Hrvatske. Od 2010. do 2012. bio je član Državnog sudbenog vijeća.
Autor je niza stručnih i znanstvenih članaka s područja kaznenog i kaznenog postupovnog prava te međunarodnog ratnog prava.
Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista za zasluge u pravosuđu te medaljom za sudjelovanje u operaciji "Oluja".
doc. dr. sc. JELUŠIĆ, MARIO (1965.)
sudac Ustavnog suda RH (26. svibnja 2008. - 6. lipnja 2016.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. Na istom fakultetu 1994. stekao stupanj magistra znanosti iz građanskopravnih znanosti te znanstveni stupanj doktora znanosti 1998. obranivši disertaciju pod naslovom "Odnos zakonodavne i izvršne vlasti u Hrvatskoj od 1848. do 1918. godine". Pravosudni ispit položio 1994. godine.
Od 1991. zaposlen na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveni asistent pa potom docent na Katedri za ustavno pravo. Predaje i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Predaje na doktorskom studiju Javno pravo i javna uprava Pravnog fakulteta u Zagrebu. Bio je voditelj hrvatskog dijela interdisciplinarnog Poslijediplomskog specijalističkog studija Europski studiji kojeg su u suradnji izvodili Sveučilište u Zagrebu i Université Panthéon Assas (Paris II) od 1999. do 2007. te predavač na znanstvenom Poslijediplomskom studiju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Komparativna politika na kolegijima Tipovi sustava vlasti i Komparativno ustavno pravo.
Od 1996. do 1999. bio je vanjski član Odbora za zakonodavstvo i Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskog sabora te član radne skupine za izradu Prijedloga Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 1998. kao i radne skupine za izradu Okvirnog prijedloga načela i temeljnih instituta izbornog zakonodavstva RH 1999. Od 2001. do 2004. bio je lokalni ekspert na projektima Europske unije u Hrvatskoj (Podrška sudstvu u pravnim savjetima i vođenju postupaka te Reforma javne uprave).
Autor je znanstvenih i stručnih radova iz područja ustavnog prava, povijesti hrvatskog prava i države, lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugih grana prava. Sudjelovao je sa izlaganjima na više hrvatskih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova. Suradnik je Hrvatske enciklopedije i Pravnog leksikona Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ te časopisa Informator.
Redoviti je član osnivač Akademije pravnih znanosti Hrvatske, član osnivač Hrvatske udruge za ustavno pravo, član Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu. Zamjenik je predsjednice Upravnog odbora Društva za kulturnu suradnju s Francuskom Alliance française u Zagrebu.
Nositelj je državnih odlikovanja Reda hrvatskog pletera, Spomenice domovinske zahvalnosti te francuskog odlikovanja Reda akademskih palmi (Ordre des palmes académiques).
KUŠAN, LOVORKA (1968.)
sutkinja Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1991. Pravosudni ispit položila je 1994.
Od 1991. do 1994. bila je odvjetnička pripravnica u odvjetničkoj kancelariji odvjetnika Zlatka Kušana u Ivanić-Gradu. Od 1995. do 1996. radila je kao pravnica u Hrvatskom društvu skladatelja, gdje se bavila zaštitom autorskih prava. U imenik odvjetnika upisana je 1998. te se do izbora za sutkinju Ustavnog suda Republike Hrvatske bavila odvjetničkom praksom. Od 2000. zastupala je stranke pred Europskim sudom za ljudska prava, a bavila se posebno strateškom litigacijom u području zločina iz mržnje, prava na dom, diskriminacije, prava na obrazovanje i prava osoba s invaliditetom.
Od 1997. do 2006. bila je suradnica Hrvatskog pravnog centra na projektima vezanim uz prisilne migracije, izbore, pravosuđe te Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. Od 1996. do 1999. bila je aktivistica za ljudska prava Hrvatskog helsinškog odbora i članica tog odbora od 1998. do 1999. Od 1997. do 2014. bila je suradnica Europskog centra za prava Roma (Budimpešta), a surađivala je i s Institutom Otvoreno društvo (New York) na projektu o prisilnim migracijama te Centrom za mirovne studije u području prava tražitelja azila i zabrane diskriminacije. Od 2001. do 2002. bila je lokalna konzultantica Vijeća Europe za "Izvještaj o preprekama za romsku manjinu u Hrvatskoj u pristupu različitima pravima, a posebno državljanstvu, stanovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi", a od 2003. do 2004. na projektu "Pristup Roma zapošljavanju". Od 2009. do kraja lipnja 2016. bila je članica Europske mreže pravnih eksperata u području nediskriminacije.
Održala je niz predavanja o primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i suzbijanju diskriminacije te izlagala na brojnim konferencijama, okruglim stolovima i stručnim skupovima o ljudskim pravima. Autorica je nekoliko stručnih radova o praksi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.
LEKO, JOSIP (1948.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1975. Stručni državni ispit položio 1976., a pravosudni ispit 1993.
Prvo radno iskustvo stekao je u poduzeću "Slavonija DI" Slavonski brod kao pravni referent u Pravnoj službi. Od 1975. do 1986. radio je u Skupštini općine Novi Zagreb, najprije kao stručni pravni suradnik pa tajnik Vijeća udruženog rada te tajnik Izvršnog vijeća. Od 1986. do 1989. bio je društveni pravobranitelj samoupravljanja, nakon čega postaje direktor Radne zajednice i zamjenik generalnog direktora poduzeća "Zagrepčanka". Od 1991. do 2000. bio je poslovni direktor Socijaldemokratske partije Hrvatske.
Za zastupnika u Hrvatski sabor biran je u pet saziva u slijedu od 2000. do 2015., tijekom kojih je obnašao različite dužnosti i bio nositelj različitih funkcija, od kojih su najznačajnije: u sazivu 2000. - 2003. bio je predsjednik Odbora za zakonodavstvo, član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za pravosuđe, Odbora za europske integracije, Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima; u sazivu 2003. - 2007. bio je predsjednik i potpredsjednik Odbora za zakonodavstvo, predsjednik Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa te član Odbora za pravosuđe; u sazivu 2007. - 2011. bio je potpredsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za pravosuđe, Državnog sudbenog vijeća iz reda zastupnika, Nacionalnog vijeća za vode i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa; u sazivu 2011. - 2015. obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog sabora, potpredsjednika Hrvatskog sabora, predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te bio član Državnog sudbenog vijeća iz reda zastupnika. U posljednjem mandatu, od 2015. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, bio je član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za zakonodavstvo, Odbora za pravosuđe, Državnog odvjetničkog vijeća i Državnog sudbenog vijeća iz reda zastupnika.
MLAKAR, DAVORIN (1958.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. Stručni ispit položio je 1985. Završio više edukacijskih tečajeva iz područja prava i diplomacije, Specijalistički tečaj međunarodnog javnog prava u Grčkoj u Solunu i Diplomatsku školu pri Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Prije imenovanja za pomoćnika i tajnika Vlade Republike Hrvatske u rujnu 1991., radio je kao samostalni upravni referent i savjetnik u Općini Centar Zagreb te kao savjetnik u Croatia osiguranju d.d. Od 1994. do 1998. bio je ministar uprave i lokalne samouprave, a od 1998. do 2000. veleposlanik Republike Hrvatske u Japanu i Republici Koreji. Od 2000. do 2004. bio je savjetnik i izvršni potpredsjednik koncerna Agrokor d.d., a od 2004. do 2005. radio je kao prokurist EPH grupe. Od 2005. do 2009. bio je direktor tvrtke Eunomia d.o.o. Dužnost ministra uprave obnašao je od 2009. do 2011. Od 2011. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bio je zastupnik u Hrvatskom saboru gdje je obnašao dužnost predsjednika Odbora za vanjsku politiku, potpredsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te bio član Odbora za zakonodavstvo.
Član je i osnivač Instituta za javnu upravu i Hrvatskog diplomatskog kluba, a član je i Instituta za ljudska prava. Bio je predstavnik Vlade Republike Hrvatske i pregovarač u procesu reintegracije istočne Slavonije u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Autor je nekoliko međunarodnih projekata, između ostalog i projekta Kraljevine Danske vezan uz horizontalnu povezanost središnjih tijela državne uprave te u suradnji sa Svjetskom bankom projekta plaća u državnoj i javnoj upravi. Autor je i koautor većeg broja zakonskih tekstova iz područja uprave i pravosuđa.
Odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, Redom Ante Starčevića, Spomen medaljom "Vukovar" te Japanskim ordenom izlazećeg sunca sa zlatnom i srebrnom zvijezdom.
mr. sc. MLINARIĆ, RAJKO (1958.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. Na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu stekao je stupanj magistra društvenih znanosti 1996. obranivši pravno-penološku temu "Tijek i uspješnost tretmana osoba osuđenih na kratke kazne zatvora". Pravosudni ispit položio je 1985., a javnobilježnički 1994.
Po završetku studija zaposlio se u Općinskom sudu u Zlataru, a od 1984. je radio u Općinskom javnom tužiteljstvu u Zlataru, najprije kao javnotužilački vježbenik pa stručni suradnik te općinski javni tužitelj. Od 1992. do 1996. bio je upravitelj Okružnog zatvora u Zagrebu, a od 1996. do 1998. zamjenik državnog pravobranitelja Republike Hrvatske. U Imenik odvjetnika upisan je 1998. te se, do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, neprekidno bavio odvjetničkom praksom i zastupao stranke iz više grana prava osobito u brojnim postupcima kaznenopravne, građanskopravne i upravnopravne prirode. Od 2015. do izbora za suca Ustavnog suda RH godine bio je sudac Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore. Voditelj je vježbi i praktične nastave iz kaznenog i kazneno procesnog prava na Katedri za kazneno pravo i Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu.
Autor je niza stručnih i znanstvenih radova uglavnom iz područja kaznenog prava. Sudjelovao je na brojnim domaćim i inozemnim kongresima i seminarima.
Branitelj je Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 1992. do 1996.
dr. sc. SELANEC, GORAN (1976.)
sudac Ustavnog suda (13. listopada 2017. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta Michigan, SAD, magistrirao je 2002., a 2012. i doktorirao obranivši disertaciju: "A Betrayed Ideal: The Problem of Enforcement of EU Sex Equality Guarantees in the CEE Post-socialist Legal Systems". Državni stručni ispit položio je 2012.
Od 2001. do 2009. bio je zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, najprije kao znanstveni novak na Katedri za ustavno pravo pa viši asistent na Katedri za europsko javno pravo. 2010. godine radio je kao stručni savjetnik na EU PHARE projektu "Harmonisation and Publication of Case Law" pri Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Od 2009. do 2012. bio je nacionalni stručnjak za ravnopravnost spolova Mreže nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije. U prosincu 2010. započinje raditi u Pravobraniteljstvu za ravnopravnost spolova kao viši pravni savjetnik, a u siječnju 2012. imenovan je zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koju dužnost je obnašao do izbora za suca Ustavnog suda u listopadu 2017. godine.
Od 2012. povremeni je gostujući predavač na Europäische Rechtsakademie (Akademija europskog prava - ERA). Bio je pravni stručnjak na EU Progress projektima "Povelja temeljnih prava EU-a" (2014.) i "Potpora provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije" (2009.) pri Uredu za nacionalne manjine i ljudska prava Vlade RH. Od 2013. do 2014. bio je vanjski suradnik Katedre za pravo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2009. do 2011. bio je predavač na stručnom studiju "Konferencijsko prevođenje" Sveučilišta u Zagrebu.
Autor je niza stručnih i znanstvenih članaka s područja europskog prava i zaštite ljudskih prava. Sudjelovao je i predavao na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
ŠUMANOVIĆ, MIROSLAV (1957.)
sudac Ustavnog suda RH (7. lipnja 2016. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1981. Pravosudni ispit položio je 1984.
Od 1984. do 1988. bio je sudac Općinskog suda u Sisku, a od 1988. sudac Općinskog suda u Zagrebu. Od 1993. do 1996. obnašao je dužnost predsjednika Građanskog odjela tog suda. Za suca i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu imenovan je 1996. U imenik odvjetnika upisan je 2002. i do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bavio se odvjetničkom praksom.
Od 1992. do 2002. obnašao je dužnost člana i predsjednika općinskih, odnosno Gradskog izbornog povjerenstva Grada Zagreba u parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima. Od 2001. do 2002. bio je koordinator grupe i nositelj izrade teksta nacrta prijedloga Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu od terorističkih akata i javnih demonstracija, Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata te Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ.
Autor je niza stručnih članaka s područja građanskog, građanskog postupovnog, kaznenog i kaznenog postupovnog prava u doticaju sa psihijatrijskim pravom te ustavnog prava. Koautor je knjige "Novote u parničkom postupku", 2003., te autor komentara Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, 2000. Sudjelovao je i predavao na znanstvenim i stručnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
Odlikovan je Redom hrvatskog pletera.