Položaj i uloga USRH u ustavnom poretku RH

Ustavni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) najviše je ustavno tijelo Republike Hrvatske koje jamči poštovanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav). Često se naziva "čuvarom Ustava".

Ustavni sud ne pripada ni zakonodavnoj, ni izvršnoj, ni sudbenoj grani državne vlasti. To proizlazi iz strukture teksta Ustava: uređenje Ustavnog suda sadržano je u posebnoj Glavi V. Ustava pod nazivom "Ustavni sud Republike Hrvatske", dok je uređenje svih tijela državne vlasti, utemeljeno na načelu diobe vlasti, sadržano u Glavi IV. Ustava pod nazivom "Ustrojstvo državne vlasti".

Takav položaj Ustavnog suda uvjetovan je njegovom ustavnom nadležnošću da ukida zakone Hrvatskog sabora, uredbe i druge propise predsjednika Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske, pravilnike, naredbe i naputke ministara, te propise svih drugih tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, ali i presude redovnih i specijaliziranih sudova, uključujući i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u zemlji.

Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) jedini je zakon u Republici Hrvatskoj koji ima ustavnu snagu. Ustavni zakon donosi se u postupku za promjenu Ustava.

Ustavnim zakonom razrađen je neovisni ustavni položaj Ustavnog suda: djelovanje Ustavnog suda smije se temeljiti samo na Ustavu i Ustavnom zakonu.

Mjerodavni dijelovi članka 2. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona glase:

 

"Članak 2.

         (1) Ustavni sud jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. 
         (2) Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti ..."

Ustavnim zakonom izrijekom je zajamčena i financijska autonomija Ustavnog suda,  što ga stavlja u jedinstven položaj u odnosu prema nadležnim državnim tijelima, ali i svim drugim korisnicima državnog proračuna. Mjerodavni dio članka 2. stavka 2. Ustavnog zakona glasi:

 

"Članak 2.

          ...
         (2) Ustavni sud ... samostalno raspoređuje sredstva, utvrđena u državnom proračunu, u skladu sa svojim godišnjim proračunom i zakonom radi funkcioniranja djelatnosti Ustavnog suda.
         ..."

Konačno, Ustavom je zajamčena i organizacijska autonomija Ustavnog suda. U članku 127. stavku 3. Ustava izrijekom je propisano:

 

"Članak 127.

          ...
          Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje se njegovim poslovnikom."

Ustavnim zakonom razrađena je i ta ustavna odredba: nijedno drugo tijelo državne vlasti nije ovlašteno ulaziti u pitanja primjene i tumačenja Poslovnika Ustavnog suda. Članak 2. stavak 4. Ustavnog zakona propisuje:

 

"Članak 2.

          ...
         (4) O primjeni Poslovnika brine se predsjednik Ustavnog suda. Tumačenje Poslovnika daje Ustavni sud."

Sukladno tome, pitanja unutarnjeg ustrojstva Ustavnog suda ne smiju se uređivati ni zakonima Hrvatskog sabora ni podzakonskim aktima Vlade Republike Hrvatske odnosno tijela državne uprave.

Poslovnik Ustavnog suda, uz onaj Hrvatskog sabora, jedina su dva poslovnika koja imaju ustavnu osnovu, a po svojoj su snazi izjednačeni sa zakonom.